Fizioterapija temeljena na dokazima

Ciljevi predmeta - upoznati studente fizioterapije kako kritički evaluirati postojeće znanstvene dokaze i integrirati ih s bolesnikovim preferencijama i praktičnim znanjem. Važnost razumijevanja smjernica kliničke prakse kao preduvjeta za fizioterapijsku praksu temeljenu na dokazima. Podučiti studente zašto klinička praksa treba biti temeljena na dokazima gdje god su visokokvalitetna klinička istraživanja dostupna. Primjena procesa od pet koraka za prakticiranje fizioterapije temeljene na dokazima.
Studente će se podučiti i specifičnim kompetencijama:
- korištenje kliničkih smjernica i evaluacija rezultata fizioterapijske prakse temeljene na dokazima;
- pronalazak znanstvenih dokaza u bazama podataka i kliničkim smjernicama;
- kritička procjena znanstvenih dokaza u odnosu na odabir uzorka, tip studije i statističku analizu;
- kritička procjena protokola, mjernih karakteristika i mjernih uređaja;
- definiranje kliničkog pitanja/problema i postavljanje dijagnoze.
 

Fizioterapijska praksa temeljena na dokazima: povijesni razvoj medicine temeljene na dokazima, značenje znanstvenih dokaza u kliničkoj praksi, kliničke smjernice kao izvor fizioterapije temeljene na dokazima.

Važna klinička pitanja i određivanje pitanja. PICO model u fizioterapiji temeljnoj na dokazima.

Pronalazak dokaza za učinak intervencije, iskustvo, prognozu, dijagnozu i testove probira. Strategije pretraživanja – korištenje zamjenskih kartica i kombiniranje pojmova za pretraživanje. Pronalazak dokaza o učincima intervencije u PEDro i Cochrane bazama.

Kritička procjena dokaza. Usporedivost skupina, praćenje bolesnika tijekom određenog vremenskog razdoblja, prikrivena raspodjela bolesnika, prikrivena usporedba i analiza podataka. Kriteriji za uključivanje istraživanja u analizu, strategija uzrokovanja.

Značenje dokaza u kliničkoj praksi. Kontinuirani i dihotomni ishodi učinaka intervencije. Klinički vrijedan učinak. Procjena veličine učinka intervencije. Najmanji klinički vrijedan učinak. Procjena nesigurnosti. Apsolutno smanjenje rizika. Broj potreban za liječenje. Relativno smanjenje rizika.

Sustavni pregledi učinaka intervencije u kliničkoj praksi. Točnost dijagnostičkih testova i omjeri vjerojatnosti.

Kliničke smjernice za fizioterapiju temeljenu na dokazima. Povijesni razvoj kliničkih smjernica. Pronalazak kliničkih smjernica. Pouzdanost kliničkih smjernica. Razvoj kliničkih smjernica.

Uvođenje novih terapija u kliničku praksu. Protokoli za uvođenje novih terapija i očekivanja.

Implementacija prakse utemeljene na dokazima i otkrivanje njene učinkovitosti. Primjena novih terapija u kliničkoj praksi. Fizioterapija temeljena na dokazima u kontinuiranom poboljšanju kvalitete.

Obavezna literatura:

1. Herbet R i sur. Practical evidence-based physiotherapy. 2. izd. Edinburgh: Churchill Livingstone/Elsevier; 2011.
2. Marušić M. Uvod u znanstveni rad u medicini. 5. izd. Zagreb: Medicinska naklada; 2013.

Dopunska literatura:

1. Law M, MacDermid J, ur. Evidence-Based Rehabilitation: A Guide to Practice.  2. izd. Thorofare, NJ: Slack; 2008.

2. Hicks CM. Research Methods for Clinical Therapists: Applied Project Designand Analysis. Edinburgh: Elsevier/Churchill Livingstone; 1999.

3. Gross Portney L, Watkins MP. Foundations of Clinical Research: Applications to Practice. Upper Saddle River, NJ: Pearson/Prentice Hall; 2009.

4. Lawer Fawcett AJ. Principles of Assessment and Outcome Measurement for Occupational Therapists and Physiotherapists: Theory, Skills and Application. New York: John Wiley; 2007.

Nakon uspješno završenog predmeta, student/-ica će biti sposoban:

1. Razumjeti značenje fizioterapijske prakse temeljene na dokazima i značenje smjernica u kliničkoj praksi
2. Analizirati fizioterapijska mjerenja primjenjujući pouzdane i sigurne instrumente
3. Koristiti relevantne vještine kliničkog prosuđivanja i dijagnostike u fizioterapijskoj procjeni bolesnika te u izboru i evaluaciji rezultata intervencije
4. Primijeniti znanja iz provedenih istraživanja u kliničkoj praksi
5. Kritički procijeniti korisnost primjene različitih modela fizikalne terapije poštujući praksu temeljenu na dokazima
6. Primijeniti saznanja iz znanstvenih baza na radu u kliničkoj praksi